Na njegovo odrastanje i profiliranje u vrh umjetničke produkcije u Hrvatskoj imala je utjecaj specifična klima oko Exata i Novih Tendencija. Između ostalog je u ranim godinama nakon akademije Duje Jurić surađivao s Julijem Kniferom. Otvorenu komunikaciju i pragmatičan pristup u izučavanju slikarskog medija kakav je uživao u majstorskim radionicama Ljube Ivančića i Nikole Reisera, Duje Jurić danas pokušava ostvariti u odnosu prema vlastitim studentima (budući je od 1999. godine docent na Odjelu za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu).
Duje Jurić se najčešće izražava kroz medij akrila na platnu, ali i u kreaciji ambijenata ili rekreaciji ready-made objekata zadržava slikarski pristup. Njegova platna prezentiraju osnovne geometrijske oblike koji nizanjem slojeva stvaraju optički privid trodimenzionalnosti, a efekt je najsličniji mreži isprepletenih računalnih silnica. Poanta je pak da kroz proces stvaranja on gradira misao koju s vremenom sve više reducira i sažima na osnovne pojmove.
Izniman angažman u recentnim radovima Duje pridaje i oblikovanju ambijenata. Promišljanje pojma prostora, mogućnosti njegove manipulacije, interakcije s okolinom i slično, on u ambijentima sažima kroz tri segmenta. Prilagođava se u potpunosti prostoru, plohe rastvara mrežom linija (kao i u slikarstvu na platnu) koju prema određenom ritmu obljepljuje samoljepljivim naljepnicama, u boji koja je nužno u kontrastu sa zidnom bojom. Time postiže svojevrsni 2D okvir koji tek uvođenjem trećeg segmenta – blacklighta (UV svjetiljke iz jednog izvora) prelazi u 3D. Tako stvoreni umjetni ambijent privremena je platforma za promišljanje slikarskih granica, kroz svjetlosne manipulacije percepcije.
Jurić je u nekolicini svojih radova i serija odao izravno priznanje kolegama koji za njega predstavljaju bitne protagoniste suvremene umjetničke scene. Taj respekt očit je u seriji mobila koji su izravna referenca na istraživanje mogućnosti slike koja prelazi granice dvodimenzionalnosti, uz korištenje elektromotora, a koja je svojstvena pioniru takve umjetnosti na našim prostorima – Aleksandru Srnecu.
Također, u sebi svojstvenom emocionalno angažiranom umjetničkom porivu on stvara primjerice djelo Editina vitrina (također u zbirci Filip Tradea). Riječ je o intervenciji na ready-made objektu – drvenoj vitrini koju je naslijedio od umjetnice nedugo prije njezine smrti. Ovaj rad potaknut je tim iskustvom gubitka – prijateljice, kolegice i vrsne umjetnice čije stvaralaštvo on iznimno cijeni. I u ovom radu on pribjegava redukciji pojmova i oblika, na uskim trakama akrilnim bojama ispisuje početne riječi rečenica koje izvlači iz tekstova knjiga koje su mu u trenutnom fokusu i pod čijim je dojmom.
Rad Pet kovčega dio je serije koja je nastajala niz godina, a koja predstavlja njegov odgovor na sveprisutan trend prisilne i neočekivane prostorne migracije ljudi koje su započele početkom devedesetih godina u Hrvatskoj, u kontekstu rata koji je bio u punom jeku. Okružen čestim prizorima ljudi s kovčezima koje je viđao u medijima ili usput na cesti, Jurić tim načinom odlučuje izraziti svoju empatiju. Po zagrebačkim ulicama i na odvozima glomaznog otpada on sakuplja napuštene kovčege – predmet koji je jasan simbol putovanja. Kovčege akrilnim bojama premrežuje vertikalnim i horizontalnim linijama na kojima ispisuje riječi početaka rečenica iz knjige koja mu je u tom procesu nastanka rada dodatni izvor inspiracije. Istu metodu koristi na slici R.R.J.C. koja u samom nazivu izražava sintezu te ideje, s time da u tom radu spoj forme i teksta ne prelazi granice slikarskog platna. Sintagme koje postiže nisu razumljive ali je poanta jasna. Prisutnost reduciranog jezika jednaka je prisutnosti reduciranih oblikovnih formi.
Motovun, 1.08.2008.
Pet kovčega i R.R.J.C.
No comments:
Post a Comment