Što se dogodi kad filmske junake dovedete na filmski festival? Svi ih žele maziti, dirati i slikati se s njima. Među najvećim imenima ovogodišnjeg Motovun film festivala upravo su junaci iz svijeta pop kulture u interpretaciji Ivana Fijolića. Na izložbi U drugom filmu prikazani su Okršaj, Bruce Lee Show Off, Steamboat Willie i Vertikalni triptih.
Primarni izbor Fijolićevih motiva prisutan je već u njegovom diplomskom radu pod nazivom Okršaj. Skulpture kauboja, koji su autoportreti umjetnika, snažno dominiraju prostorom. Rad je izlagan u različitim prostorima: kao dio pregleda Nove hrvatske skulpture, odnosno Postskulpture, te na samostalnim izložbama. Međutim, upravo u prostoru stare motovunske Puškarnice poprima svoje puno značenje podložno raznim interpretacijama. Umjetnik koji puca sam na sebe je u okršaju sam sa sobom i svojim umjetničkim egom? Ili se Fijolić ovim radom referira na sve nas koji se konstantno borimo sa svojim neodlučnostima? I rad i prostor, ili možda upravo ta kombinacija, nas potiču na refleksiju o prizoru u kojem smo se upravo zatekli.
Priča o Bruce Lee-ju započinje 2005. u Mostaru, gdje je javnim konsenzusom donesena odluka da se zbog nedostatka skulptura u gradskom javnom prostoru postavi Bruce Lee u svojoj prirodnoj veličini. Pozitivac koji se uvijek borio za pravdu trebao je biti simbol solidarnosti u etnički podijeljenom gradu. Međutim, za razliku od motovunske publike koja je na Bruce Lee Show Off reagirala s nesuspregnutim oduševljenjem, u Mostaru je kip još od prvog dana bio sustavno uništavan, što je eskaliralo do te mjere da su mu prve noći uništili brončane nunčake. Nakon 111 dana, Bruce Lee je premješten u skladište, nakon čega je umjetnik odlučio napraviti još jednu, čak provokativniju repliku od poliestera premazanog pink lakom postavljenu na rotirajući postament, čime skulptura ostavlja prilično izazivački dojam.
Radom Steamboat Willie u kombiniranoj tehnici, umjetnik se ponovo referira na svoje dječačke fascinacije iz svijeta pop kulture – na prvi zvučni Disneyev animirani animirani film. Fijolić se tu okušava na dasci koju probija drukerima, koncem i plastikom. Uspješno dočarava dočarava scenu u kojoj Hromi Dabo pokušava Miki Mausu oteti mjesto za kormilarom, koristeći plastične niti koje strše iz platna i prodiru u prostor, postižući tako pravo sinestetično iskustvo.
Vertikalni triptih sastoji se od tri pozlaćena predmeta čije polugice pružaju direktnu asocijaciju na bombe. Postavljeni na jastučiće i postamente, svaki je povezan s jednim likom, odnosno simbolom. Tako je pozlaćeno srce povezano s likom Isusa. Isus je stoljećima prikazivan kao idealan čovjek svoga doba - mislioc, filozof, car, vladar... Idealni čovjek 21. stoljeća ovdje je nabildani „superčovjek“. Fijolić ga postavlja na rotirajući postament i naziva ga Jesus Christ Show Off. On je bijele, bezlične i ničime upadljive boje. Religija manipulira putem srca - jer tu smo najranjiviji i najosjetljiviji. Ako Isus izgleda kao idealan čovjek, i mi ćemo ga slijediti. Ili ćemo pristupiti svemu što nam religija nalaže s ironijskim odmakom i zauzeti vlastiti stav? temeljen na promišljanju? Fijolić smatra da se to neće dogoditi i da ćemo, ukoliko dopustimo medijima da manipuliraju našim umom, uskoro svi biti poput njegovog Krelca koji je simbol svih onih koji su popustili pod tim pritiskom. Malena karikatura najružnijeg i najtupijeg čovjeka na svijetu koji nema ni uši jer više nije sposoban čuti ništa, stoji kao strašno upozorenje svima nama. Pretvorit ćemo se u sivilo! Bomba falusoidnog oblika simbolizira seksualnost. Na zidu nasuprot nje crnom špagom razapet je kožni portret talijanske porno glumice Ciccioline i Jeff Koonsa, kontroverznog suvremenog umjetnika u lascivnom poljupcu. Životinjska koža i bondage samog kolaža potenciraju razvratnost koju predstavlja ovaj bivši bračni par koji je svoje fotografije iz spavaće sobe lijepio po jumbo plakatima, zgražajući tako većinom kršćansku Italiju.
Poput zaigranog djeteta zatvorenog u svoj svijet mašte, umjetnik Ivan Fijolić zatvara se u svoj atelje, uzmajući umjesto igračaka razne privlačne materijale, boje i likove stvarajući tako radove koji zahtijevaju da ih se ne promatra samo površinski već da se uđe u njih i uvidi širi kontekst.
Autorica teksta: Petra Krolo, Motovun 1.8.2008.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment