Riječ je o sceni iz Biblije, točnije iz Starog zavjeta, knjige proroka Danijela, priči o mladoj djevici Suzani koju zbog njene ljepote počnu pratiti dva starca obuzeta požudom. Kada jednoga dana u potaji prateći Suzanu u njenom vrtu na kupanju shvate da predmet njihove izopačene strasti otpušta sluge i ostaje sam, prilaze joj te je ucjenjuju optužbom za preljub ako ne zadovolji njihovu seksualnu požudu. U ono doba takva optužba značila je smrtnu kaznu. Suzana vođena moralom odbija im se prepustiti te ostane na milost i nemilost ‘pravde’ patrijarhalnog društva na principu ‘moja riječ protiv tvoje’.U tijeku suđenja Bog intervenira udijelivši mudrost mladom Danijelu koji pohotne stace lovi u laži. Priča je ovdje iz referentnih i praktičnih razloga, a ključna je za razumijevanje djela i stavljanja istog u pravilan kontekst.
Tradicionalan ikonografski prikaz ovog biblijskog prizora varijabilno se koncentrira na dramu ili golotinju dok u kasnijim periodima fokus ostaje uglavnom na Suzani.
Uzimajući Guercinovo djelo ‘Suzana i starci’ iz 1617. godine kao bazu za komparativnu analizu počinjemo jasno razumijevati razlike. Guercino protagoniste smješta u vrt, svoju Suzanu nesvjesnu pogleda na klupu usporenih pokreta, a svoje starce sakrivene iza grmlja u pokretu, uzbuđene i sretne što im je predmet njihove žudnje prezentiran. Scena izgleda poput trenutka kazališne predstave.
S druge strane Ines Matijević, rabeći fotografiju kao predložak za crtež, preslikava današnju stvarnost i unosi vlastitu intimu direktno u rad koristeći osobe iz svog privatnog života kao protagoniste prizora. Transformira tradicionalne odnose, izuzima interakciju likova do te mjere da jedino Suzana postaje svjesna prisutnosti ‘staraca’. Pokazuje to diskretnim pokrivanjem svog nagog tijela simbolički tražeći svoje pravo na privatnost. Zadržava mirnoću stava bez grča, straha i iznenađenja, kao i starci koji jedan nag a drugi odjeven, u potpuno prirodnim pozama, stoje bez osjećaja krivice kao da nam žele reći da je voajerizam, seksualna perverzija, laž i ucjena nešto s čim se moramo pomiriti, nešto opće privaćeno, nikako znak slabosti i zastranjenja.
Promišljanje problematike položaja žena očituje se u razlikama od tradicionalog likovnog načina prikazivanja. Iako junakinja, Suzana, redovno završi relativizirana
i pretvorena u objekt. Autorica u taj odnos invertira, ispravlja hijerarhijsku strukturu vraćajući Suzanu na vrh. Djelomično izuzeti iz kadra, starci postaju ono što zaista jesu, simboli negativnih ljudskih osobina i postupaka. Simboliku kružnoga kadra možemo čitati kao oko objektiva, dodatan motiv medijskog iskrivljavanja istine i navike prezentacije informacija izvan konteksta.
Motovun, 1.8.2008.
Suzana gleda starce
No comments:
Post a Comment